Znanstvenici proglasili top deset novih vrsta
Na ovogodišnjem popisu 10 najboljih nalazi se pijavica, dužine manje od 2 cm, no s jednom čeljusti i divovskim zubima, koji su joj osigurali naziv Tyrannobdella rex (na slici, op.ur.), što znači "tiranska kraljica među pijavicama." Otkrivena u Peruu, pijavica je pronađena pričvršćena o sluznicu nosa čovjeka. Znanstvenici koji navode otkriće, govore o 600 do 700 vrsta opisanih pijavica, premda bi ih moglo biti i do 10.000 u cijelom svijetu.
Sljedeći član gornjeg doma bakterija je koja uništava FeO2 otkrivena na hrđi RMS Titanika, te nazvana Halomonas titanicae od strane skupine znanstvenika kanadskog sveučilišta Dalhousie i španjolskog sveučilišta u Sevilli. Putnički parobrod Titanic udario je 1912. godine na svome prvom putovanju u masivnu santu leda, nestavši u dubinama Atlantskog oceana, u kojima se nastavilo njegovo raspadanje. Istraživanja pokazuju da se bakterija drži čeličnih površina, stvarajući grudičaste nakupine korozije. Istraživači drže da bi bakterija mogla korisna u zbrinjavanju starih brodova i naftnih platforma koje leže u dubinama oceana.
Kandidat uvršten na popis 10 najboljih iz područja ihtiologije jest plosnata šišmiš-riba koja živi u vodama djelomično ili u cijelosti okruženih izlijevanjem nafte u Meksičkom zaljevu prošle godine. Imenom, Halieutichthys intermedius, ova za dno oceana vezana vrsta poskakuje na svojima, poput ruku krupnim perajama sasvim nespretno krećući se u vodi, podsjećajući pritom na hodajućeg šišmiša. John Sparks, kustos za ihtiologiju američkog Muzeja Prirodne Povijesti i jedan od znanstvenika koji su pridonijeli otkriću, govori: "Ako još uvijek pronalazimo nove vrste riba u zaljevu, zamislite koliko raznolikosti, posebno u mikrostaništima postoji za koje ne znamo."
Svijetli primjer popisa 10 najboljih blještava je gljiva locirana u brazilskom São Paulu, otkrivena na stabljikama staništa atlantske šume. Sićušne gljive, promjera manjeg od 8 milimetara, klobuka manjeg od 2 cm u promjeru, imaju stručke presvučene gelom koji neprekidno sjaji, odašiljući blještavo, žuto-zeleno svjetlo. Profesor biologije Dennis Desjardin sa državnog sveučilišta u San Franciscu sa suradnicima koji su pridonijeli otkriću, novu je vrstu, prema stavku Mozartova Requiema nazvao Mycena luxaeterna (vječno svjetlo). Desjardin, koji je dosad otkrio preko 200 novih vrsta gljiva, tvrdi da se od približno 1,5 milijuna vrsta gljiva na Zemlji, tek 71 vrsta pouzdano ubraja među bioluminiscentne.
Prirodni rezervat Silvermine, sastavni dio nacionalnog parka Table Mountain u Južnoj Africi, stanište je još jednoga lika s ovogodišnjeg popisa desetorice najboljih - nove vrste žohara koji se odlikuje neobičnom morfologijom nožica izrazito prilagođenih skakanju. Nazvan Saltoblattella montistabularis - Saltoblattella (prema latiniziranoj inačici skakajućeg malog žohara) – ovo stvorenje odlikuje se sposobnošću skakanja koja je u rangu sa skakavcima. Prije njihova otkrića, skakajući žohari bili su poznati samo iz razdoblja kasne jure. Izuzev nožica prilagođenih skakanju, ono posjeduje i poluokrugle oči, umjesto bubrega istovjetnog oblika, smještene na krajevima glave, dok mu ticala predstavljaju dodatnu fiksacijsku točku koja pridonosi stabilizaciji tijekom skakanja.
S dva metra duljine, frugivorni (koji se hrani voćem) šumski monitor gušter otkriven u šumama sjevernog dijela Sierra Madre, na otoku Luzon na Filipinima najdulja je vrsta koja je ove godine ušla među 10 najboljih. Težine tek oko 11 kilograma, ova vrsta svijetlih boja prošarana je zlatnim pjegama. Njegovo ljuskasto tijelo i noge plavo-crne boje prošarane su bljedunjavim žuto-zelenim točkicama dok rep dolazi naizmjenično prošaran kombinacijom crne i zelene boje. Poznatiji pod imenom Varanus bitatawa, ovaj gušter većinu svog vremena provodi na stablu, prerastavši postupno u borca za očuvanje vrsta na Filipinima.
Najnoviji Duiker (antilopa) iz zapadne Afrike, po prvi puta zastupljena na tržištu mesa porijeklom iz buša, predstavlja iznenađujuće otkriće, sudeći prema znanstvenicima koji navode nove vrste u publikaciji Zootaxa. "Otkriće nove vrste u sklopu dobro proučene skupine životinja u kontekstu iskorištavanja bushmeat populacije predstavlja izvrstan podsjetnik na vrste sisavaca koje nam tek predstoji klasificirati, čak i unutar onih koje se svakodnevno iskorištavaju za potrebe bilo prehrane, bilo izvođenja rituala", navode Marc Colyn sa Sveučilišta u Rennesu i njegovi suautori. Vrsta se zove Philantomba walteri odnosno Walterov Duiker, u spomen na preminulog Waltera N. Verheyena, i njegov rad na afričkim sisavcima. Verheyen je prvi primjerak navodno locirao na Badou, Togo, 1968. godine.
Glomeremus orchidophilus – oštrozvekećući cvrčak – dokopao se popisa desetorice najboljih radi vlastite jedinstvene odlike da je jedini oprašivač rijetke i ugrožene orhideje Angraecum cadetii na otoku Réunionu maskarenskog arhipelaga u Indijskom oceanu. Znanstvenici koji su pridonijeli otkriću navode da ova vrsta, koja pripada potporodice cvrčaka koji ispuštaju oštar, prodoran zvuk, predstavlja prvi potkrijepljen slučaj redovnog oprašivanja od strane insekata reda Orthoptera postojećih cvjetnica.
Znanstvenici su otkrili vrstu rebraste gljive u sjeverozapadnom dijelu Sjedinjenih Država uronjene u bistre, hladne vode gornjeg toka rijeke Rogue u Oregonu. Ono što Psathyrella aquatica razlikuje od ostalih koji su zaslužili naći se na popisu desetorice najboljih, jest činjenica da je tijekom 11 tjedana promatranja rasla pod vodom.
Popis 10 najboljih zaokružit ćemo zlatnim kuglastim paukom s Madagaskara koji je prema Charlesu Darwinu dobio ime - Caerostris darwini. Mreže Darwinova skorenog pauka locirane su u mnogim rijekama, potocima i jezerima, dok se u jednom slučaju mreža duljine 27 metara rasprostrla preko rijeke Madagaskar s najmanje 30 u njoj zarobljenih insekata. No, duljina mreže nije jedina odlika po kojoj se ova vrsta razlikuje. Svilena nit ovih pauka dvaput je otpornija od bilo koje druge poznate paukove svile, a navodno i 10 puta otpornija od aramidnog vlakna slične veličine.
Izvor: Arizona State University