Žalimo mrzitelji mačaka - znanost nije na vašoj strani
Bradshaw kaže da je ova tvrdnja sasvim neutemeljena. „Letimično gledano [trljanje o ljude] izgleda kao obilježavanje teritorija", kaže on, ali „situacija u kojoj mačka podigne svoj rep i otrlja se o drugu mačku ili osobu je izraz društvene interakcije".
Neki istraživači nagovještavaju da takav oblik ponašanja ima svoje korijene u stvaranju „klanskog mirisa" kod skupina divljih mačaka, ali za to se ne može naći dokaza. Važno u tome jest, kaže Bradshaw, da je tu riječ o interakciji među živim bićima. Podizanje repa je znak dobre volje. Kada se dvije mačke poznaju, trljat će jedna o drugu cijela svoja tijela, uključujući i postrance, gdje mačke nemaju mirisne žlijezde. Često nakon toga legnu zajedno i počnu presti. Mačke čine isto to i sa svojim vlasnicima. Tvrditi da ovakav oblik ponašanja nema veću dubinu od instance kada divlja mačka trlja svoje lice o koru drveta je kao da kažemo da se svrha rukovanja uglavnom vrti oko provjere da li netko skriva kakvo oružje.
Istraživanje pokazalo da mačke mrze kada ih ljudi maze
Istraživanje je doista pokazalo da mačke izlučuju hormone stresa u svoj krvotok kada ih se pretjerano mazi. Ali Bradshaw ističe da je istraživanje obavljeno u Brazilu, gdje su kućne mačke daleko rjeđe od malih pasa. On pretpostavlja da vlasnici kućnih ljubimaca, koji su navikli na žestoke pse, nisu pripremljeni da se odnose s mačkama na način koji bi se njima svidio. Mačke koje su prikupljene za svrhe istraživanja su reagirale na dugu povijest neugodnih odnosa, a ne na običan ljudski dodir.
„Kao i bilo koji drugi iskreni odnos karakteriziran privrženošću, [maženje s mačkama] je dvosmjerna ulica", kaže on. „Psi trpe grublji tretman. Trznite mu vodilicu, i pas dolazi k vama. Mačka kaže doviđenja."
Vaša mačka je previše nespretna da bi bila prijetnja divljim životinjama
Možda je najveći prigovor upućen mačkama taj da su one prirodne ubojice koje mogu poremetiti lokalne ekosustave. Stromberg se još jednom živahno ustremljuje: Što se tiče SAD-a, mačke nisu autohtone životinje – dovedene su iz Azije. Istraživanja pokazuju da, kad god ih se pusti vani, mačja agresivna priroda ima razarajući učinak na populaciju divljih ptica i malih sisavaca, čak i ako su mačke dobro uhranjene.
I, što bi ekološki osviješteni mačkoljubac trebao napraviti? Bradshaw nas uvjerava da nema razloga za brigu. Kako stvari stoje, ako vaša mačka nije rođena s bjesnoćom ili na polju, vrlo vjerojatno je loš lovac. Ptice i glodavci lako uoče njeno nezgrapno i očito šunjanje.
Bradshaw kaže da se mačke nauče lovu od svojih majki. U divljini mačići prate svoju majku pri lovu tijekom prvih osam tjedana života. Oni ih nauči vještinama prikradanja i kako da zaskoče žrtvu s ubojitom preciznošću. Ali domaće mačke koje su okote kod kuće ili kod uzgajivača ne stječu ta ključna iskustva. Umjesto toga, mačići provedu svojih prvih osam tjedana vrišteći na pamučne loptice i vrpce. Osim ako niste naučili svog ljubimca vještinama ratovanja prije kraja njegovog drugog mjeseca – ključno razdoblje u njegovom razvoju – vjerojatno je beskoristan kada ga se stavi pred lovinu (iako mu se ponekad i posreći).
„Očito je da je u dubokoj memoriji mačaka prisutno sjećanje vezano uz prikradanje", kaže on, „ali sama po sebi mačka i nije neki osobit lovac".
Kada god lokalna fauna podlegne mačjem izlovu, kaže on „skoro uvijek se ispostavi da su krivci divlje mačke". Australski eksperimenti gdje se nastojalo onemogućiti mačkama da uopće izlaze iz kuće nisu imali nikakvog učinka. No, ASPCA svejedno savjetuje držati mačke u kućama s ciljem produljivanja njihovog životnog vijeka, tako da to i nije tako loša ideja. Dalje, uškopljene domaće mačke nikad neće okotiti divlje mačiće koji bi mogli ugroziti lokalnu faunu.
Ako zaista želite okolišu učiniti uslugu, kaže Bradshaw, mačke su puno bolja opcija od pasa.
Da, mačka vas može zaraziti parazitom koji upravlja vašim mislima
Stromberg je u krivu što se tiče mačje ljubavi, no postoji šansa da je u pravu glede užasnih parazita koji kontroliraju naše misli, a koji se nalaze u mačjem izmetu. Čak ni Bradshaw ne može od ovoga zaštititi vaše mače.
Dakle, postoji jedan parazit koji se zove Toxoplasma gondii. On penetrira u mozak lovine kao što su miševi i mijenja njihovo ponašanje ne bi li se oni manje plašili grabljivaca. Tako osiljeni i zbunjeni glodavci dođu ravno u kandže vašeg ljubimca, a neki od tih parazita dospiju u kutiju za pijesak vaše mačke. Odatle je kratak put do vlasnikovog tijela.
Neki istraživači upućuju da su i ljudi zaraženi T. gondii podložni njegovim opakim sposobnostima kontrole uma. Kathleen McCauliffe je dala opsežan izvještaj o tom parazitu za The Atlantic: Onima kod kojih je uočen parazit su reakcije znatno usporenije. Flegra je osobito iznenadilo to što parazit izgleda da ima utjecaja na promjene u ponašanju što se tiče spolnosti. U usporedbi s muškarcima koji nisu zaraženi, oni u kojima je parazit otkriven su u većoj mjeri introvertni, sumnjičavi, nesvjesni mišljenja drugih o njima i skloni nepoštivanju pravila. Zaražene žene su, naprotiv, susretljivije, lakovjernije, više obraćaju pozornost na to što ljudi misle i više poštuju pravila nego žene koje nisu zaražene.
Zaraženi muškarci u većoj mjeri nose staru, iznošenu odjeću, dok se zaražene žene oblače još urednije, čak i do te mjere da su se mnoge tijekom eksperimenata pojavljivale u skupoj odjeći s logom. Zaraženi muškarci imaju u prosjeku manje prijatelja, dok zaražene žene imaju više. Također, kaže Flegr, „zaraženi muškarci oklijevaju više od nezaraženih. Žele točno znati zašto nešto rade i koliko je to štetno". S druge strane, zaražene žene su najpovjerljivije od svih ispitanika. „One rade točno ono što im se kaže", kaže on.
No, Flegr pretpostavlja da čak i zaraženi ljudi nisu pod prevelikim utjecajem tog parazita i da mačji izmet nije jedini način za zaraziti se njime. S Flegrovim mračnim interpretacijama nalaza se ne slažu svi istraživači, iako zaraženost T. gondii može postati problematična u slučajevima kada pacijenti imaju već otprije oštećen imunološki sustav.
Na kraju krajeva, da, vaša vas mačka vjerojatno i voli, ali ove riječi su možda napisane pod utjecajem parazita koji upravlja mislima.
Izvor: Popular Science
Učitaj još...