Kako prisluškivanje i špijuniranje koristi životinjama
Nova studija koju su proveli istraživači sa Sveučilišta Zapadne Australije pokazuje da životinje s razvijenom sposobnošću prisluškivanja svojih susjeda mogu imati prednost pri pronalaženju hrane i širenju svojeg staništa.
Istraživanje dr. Amande Ridley iz australskog Centra za evolucijsku biologiju, objavljeno u znanstvenom časopisu Functional Ecology, temelji se na proučavanju divljih životinja u južnoafričkoj pustinji Kalahari. „Već je posljednjih nekoliko desetljeća jasno da je vokalna komunikacija važan način za prenošenje informacija između pojedinaca unutar neke vrste, no relativno se malo pažnje posvećivalo nenamjernom prijenosu informacija između različitih vrsta – prisluškivanju“, kaže dr. Ridley.
„Naše istraživanje pokazuje da samotne vrste ptica stječu veliku prednost tako što slijede socijalne vrste ptica koje imaju dobro organiziran sustav straže (pojedinci naizmjence stoje na straži i upozoravaju ostatak skupine da se predator približava). Samotne ptice upravo zbog prisluškivanja mogu provesti više vremena tražeći hranu, a manje koncentrirajući se na opasnosti koje vrebaju na nepoznatom ili tuđem terenu. Prednosti prisluškivanja su stoga velike i mogu u potpunosti promijeniti ponašanje životinja.“
Prisluškivanje dakle može biti od značajne koristi, naročito ako jedinka može smanjiti svoje napore u nastojanju da izbjegne opasnost time što jednostavno prisluškuje druge koji upozoravaju na opasnost. Životinje naime upozoravaju svoju skupinu na opasnost automatski i refleksivno, čim spaze predatora. To olakšava jedinkama širenje staništa i dolaženje do hrane te može imati važan utjecaj na ponašanje životinja i strukturu zajednice.
Još jedno istraživanje o prisluškivanju provedeno je na vrsti lemura koja obitava na Madagaskaru. Kako ne bi postao čijom večerom, lemur vrste Lepilemur sahamalazensis prisluškuje druge životinje. Jedna je od samotnih i noćnih vrsta lemura. Budući da je riječ o samotnom lemuru, on nema svoju skupinu čiji bi ga članovi mogli upozoravati na opasnost. S druge je strane, kao noćna vrsta koja spava na drveću, posebice izložen predatorima tijekom dana – naročito madagaskarskim jastrebima, fosi i madagaskarskoj boi. No lemur dijeli svoje stanište s nekoliko drugih vrsta kao što je jedna vrsta kukavice, madagaskarska ptica magpie-robin i plavooki crni lemur.
Skupina istraživača sa Sveučilišta u Bristolu te sa Sveučilišta u Torinu, pod vodstvom dr. Melanie Seiler, provela je istraživanje s 19 lemura vrste Lepilemur sahamalazensis. Lemurima su puštene snimke spomenutih dviju vrsta ptica – snimka njihova pjeva i snimka njihova upozoravanja na opasnost. Također im je pušteno glasanje plavookog crnog lemura – snimka njihova upozoravanja na opasnost od kopnenih predatora, od predatora iz zraka te snimka općenitog uzbuđenja. Pretpostavka istraživača bila je da će lemuri reagirati drugačije na pojedine vrste vokalizacije.
Njihova je pretpostavka potvrđena – na zvuk kukavičjeg upozoravanja na opasnost uznemirilo se čak 94% lemura, a na zvuk upozoravanja magpie-robina 89%. S druge strane, zvuk njihova pjeva lemuri su ignorirali. Isto se ponovilo s glasanjem plavookog crnog lemura – čuvši glasanje koje upozorava na predatora iz zraka čak se 89% lemura, koji su prije mirovali, vidno uznemirilo. No glasanje koje upozorava na opasnost od kopnenih predatora i glasanje zbog općenitog uzbuđenja nisu potaknuli nikakve promjene u ponašanju lemura.
Lemuri na upozorenje nisu reagirali tražeći izvor zvuka, već su pogledom tražili očekivanog neprijatelja u zraku. Unatoč tome što je ova vrsta lemura samotna i noćna, a time i vrlo ranjiva, ona preživljava zahvaljujući svojoj sposobnosti da veliku pažnju obraća na zvukove u svojoj okolini. Prisluškivanje tako nije prednost tek pri pronalaženju hrane ili širenju staništa, već uistinu može utjecati i na opstanak jedinke pa i vrste.
Izvor: ScienceAlert, ScientificAmerican