Zašto ljudi vole plakati
Michael Trimble, britanski profesor na Institutu za neurologiju u Londonu, započinje svoju novi knjigu s gorilom Ganom. U ljeto 2009, jedanaestogodišnja Gana je okotila muško mladunče u Muenster zoološkom vrtu. Ali jednog dana u kolovozu, mladunče je odjednom uginulo.
Gana je držala svog sina ispred sebe i zurila u njegovo beživotno tijelo. Privila ga je k sebi i nježno milovala. Promatračima je to izgledalo kao da ga pokušava probuditi i kako su sati prolazili, kao da ga je oplakivala. Tog dana neki su u zoološkom plakali. Gana nije. Ljudi, kaže Trimble, su jedina bića koja plaču zbog emocionalnih razloga. „Zašto ljudi vole plakati“ istražuje neuroanatomski „odakle dolaze suze“. Ta knjiga se također bavi ljudskom psihologijom. Postoje mnoge različitosti između ljudi i ostatka životinjskog svijeta, a Trimble dodaje još jednu: suze i shvaćanje da je život tragičan.
Trimble se počeo zanimati za plakanje zato što i on, naravno, zaplače, a poneke stvari vrlo lako izazovu suze, posebno glazba i opera, zbog snage ljudskog glasa. Plakanje zbog emocionalnih razloga je osobina jedino ljudi. Postojala je igra uhvati me ako možeš koju su igrali oni zainteresirani za pronalaženje atributa ili ponašanja koja razlikuju ljude od naših najbližih živućih rođaka – posebno čimpanza.
Dakako, naš jezik je poseban, ali i zajednice primata imaju jako sofisticirane načine komunikacije. Za druga obilježja kao što su igra, korištenje alata, ili posjedovanje teorije uma (osjećaj da znam da drugi imaju um vrlo sličan mome, sa sličnim sklonostima i namjerama) se smatralo da pripadaju samo našoj vrsti, ali pokazalo se da se ona mogu pronaći i kod drugih primata. Emocionalno plakanje nas čini ljudima.
Plakanje u životinjskom svijetu
U životinjskom svijetu, kaže Trimble, suze su potrebne za ovlaživanje očne jabučice te sadrže proteine i druge tvari koje pomažu očima da ostanu zdrave i da se bore protiv infekcija. Suzenje se pojavljuje kod mnogih životinja kao odgovor na iritante koji upadnu u oko, a u nekim slučajevima suzenje se događa zbog jednostavnih anatomskih razloga. Kada slon stoji, suze klize niz njegovu surlu, ali kada leži, curenje se zaustavlja i mogu se vidjeti suze iz očiju. Može se dogoditi da zlostavljane životinje puste suzu zbog bola, ali to se jako rijetko zabilježilo.
Plakanje kod ljudi
Za razliku od životinja, ljudi plaču zbog mnogo razloga. Ali, plakanje zbog emocionalnih razloga i plakanje kao odgovor na umjetnost karakteristično je samo za nas. Plakanje zbog emocionalnih razloga je najviše povezano s gubitkom, a oblici umjetnosti koji su najviše povezani sa suzama su glazba, književnost i poezija. Jako malo ljudi plače dok gleda slike, skulpture ili lijepe građevine. Ali, mi također imamo suze radosnice koje traju kraće od suza koje su nastale zbog drugih razloga.
Neuroznanost plakanja
Ako samo ljudi plaču emocionalno, onda su vjerojatno jednom u ljudskoj evoluciji suze imale dodatno značenje u njihovim biološkim funkcijama, većinom kao signal uznemirenosti i signal za patnju. U ovoj knjizi Trimble razmatra kada su naši preci počeli dobivati ova obilježja. To je vjerojatno povezano s buđenjem samosvijesti, s razvojem teorije uma, i spoznajom da možemo nestati.
Emocionalna povezanost s drugima, s razvojem sofisticiranih gesta lica povezanih s patnjom i gubitkom, se počela događati. I to sve prije razvoja našeg jezika komunikacije. Emocionalni odgovori su postali uvelike svjesni i prirođeni te je identifikacija suza kao signala takvih stanja bila važna za razvoj tzv. društvenog mozga, a to se sada može otkriti u ljudskom mozgu. On također raspravlja o razlikama između neuroanatomije ljudskog mozga i mozga čimpanze i drugih primata, kako bi mogao objasniti našu sposobnost emocionalnog odgovora suzama na umjetnost.
Područja mozga koja su uključena u to su rasprostranjena, ali povezuju našu moždanu koru posebno prednji dio sa područjima u kojima se predstavlja emocija – tzv. limfnim strukturama i našim anatomskim sustavom. Oni upravljaju otkucajima srca, disanjem i stvaranjem glasa, a sve to sudjeluje u izražavanju emocije sa suzama.
Teorija uma se odnosi na područje društvene spoznaje koja se razvila kod ljudi, iako su slične sposobnosti u ograničenim oblicima zapažene kod čimpanza. Sposobnost suosjećanja, koja je povezana s našom sposobnošću za empatiju, pokreću, kako ih je nazvao neurolog Antonio Damasio, emocionalni stimulansi. Odgovori su automatski, nesvjesni i povezani s našim osobnim uspomenama.
Kada gledamo izraze tuge na licu, to probudi neuronski slijed povezan s teorijom uma i empatije, koje se do određenog stupnja preklapaju i djelomično uključuju ona područja mozga koja nam daju naše instinktivne, emocionalne osjećaje. Suza, kao izraz patnje, postala je znak ekspresije. Suza, mitološki povezana s čistoćom u obliku bisera je proizvela sliku koja je tijekom vremena postala simbol tuge, žalosti, ali i sreće u glazbi, poeziji i vizualnoj umjetnosti.
Suze su prirodni odgovor ne samo na patnju, nego i izraz suosjećanja prema drugima koji plaču. Muškarci nevoljko priznaju da plaču, posebno u javnosti. Međutim, grčki junaci Agamemnon i Ahilej su plakali, a 2012. smo vidjeli mnogo suza kod pobjednika i gubitnika na Olimpijskim igrama, te predsjednika Obamu koji je plakao nakon izborne pobjede. Ne bismo se trebali bojati naših osjećaja, posebno onih koji su povezani s suosjećanjem jer naša sposobnost empatije i uz to naše suze čine temelj moralnosti i kulture koja isključivo pripada ljudima.
AIzvor: Scientific American