Hrvatski znanstvenici otkrili novi meteorski protok Zeta Cassiopeide
Hrvatska meteorska mreža (HMM) nakon višegodišnjeg praćenja otkrila je postojanje novog meteorskog potoka, nazvanog po prijedlogu HMM-a Zeta Cassiopeidi.
Promatranje je trajalo od 2007. godine kada je uočena skupina meteoroida na sličnoj putanji kao i Perzeidi. Međunarodna astronomska unija ga vodi pod brojem 444 i kraticom ZCS. Novi potok se najjasnije vidi između 10. i 25. srpnja. Ulazna brzina potoka u zemljinu atmosferu je 57 km/s. Kako se prvi Perzeidi pojavljuju već nekoliko dana nakon maksimuma Zeta Cassiopeida, do sada se ZC smatrao „ranim Perzeidima“.
Što je meteorski potok
Meteorski potok je pojava tijekom koje se u kratkome razdoblju (nekoliko sati do par dana) na nebu može vidjeti puno meteora. Velika većina tih meteora izgori u zemljinoj atmosferi. Rijetki komadići koji padnu na tlo nazivaju se meteoritima. Najpoznatiji meteorski potok su Perzeidi najbolje vidljivi u noći 12.-13. kolovoza svake godine.
Kome pripadaju Zeta Cassiopeidi?
Još jedna specifičnost Zeta Cassiopeida je i po tome što njegova aktivnost poprilično varira. U razdoblju prije 2005. godine poljski astronomi su ustanovili da se relativna aktivnost (omjer pripadnika nekog potoka i sporadičnih meteora u istom periodu) od 2005. do 2011. godine povećala sa 40% na 60%. Takvo povećanje aktivnosti uputilo je astronome na potragu za „matičnim tijelom“ Zeta Cassiopeida, kometom koji se polako približava.
No ta potraga zasad nije urodila plodom. Mislilo se da je komet 109P/Swift-Tuttle, matično tijelo Perzeida, možda i matično tijelo Zeta Cassiopeida, no po sličnosti orbite to nije moguće. Pretpostavlja se da je novootkriveni potok potomak jednog od fragmenata 109P ili pak jako perturbirano vlakno Perzeida. Projekt potrage za matičnim tijelom Zete Cassiopeidi je dugotrajan (80 do 100 godina) i bit će zanimljivo vidjeti kako će se razviti ta potraga.
"Važnost otkrića za meteorsku astronomiju još je veća, jer je riječ o potoku koji je izuzetno interesantan i nije baš jasna situacija s njegovim matičnim tijelom. Prema našim razmišljanjima moguće su tri varijante.
1. Prva, riječ je o jako starom i značajno perturbiranom vlaknu Perzeida - no u tom bi slučaju potok trebao biti manje-više jednakog intenziteta svake godine, a promatranja pokazuju da su Zeta Cassiopeidi svake godine sve aktivniji, a pored toga bi disperzija radijanta trebala biti veća od opažane.
2. Drugo, moguće je da je riječ o jednom fragmentu matičnog tijela Perzeida (komet Swift-Tuttle), koji se od njega odvojio prilikom nekog od davnih prolazaka kroz perihel.
3. I treće, moguće je da je riječ o kometu kojeg astronomi do sada još nisu snimili, ali bi uskoro mogli - jer porast aktivnosti iz godine u godinu znači da bi se hipotetski komet trebao približavati Suncu te postati vidljiv.
Nadam se da će buduća promatranja i analize svjetskih stručnjaka na tom polju dati odgovor na pitanje koja je od te tri hipoteze točna (ili možda nijedna od njih?)." komentirao je astronom Damir Šegon za portal Znano.st.
"Kada je riječ o zaslugama treba naglasiti da je HMM projekt koji iako izvorno hrvatski ima dvije stanice koje vode astronomi amateri iz susjednih zemalja (Italija i Srbija), a jedan je od najistaknutijih suradnika HMM iz SAD. Svi redom zaslužni su za ovo otkriće, sva su ta promatranja (kao i razvoj hardvera i softverskih alata) važna i potrebna kako bi se dobila što kvalitetnija slika meteoroidskih oblaka koje Zemlja susreće na svojoj putanji oko Sunca. Važnost otkrića je za HMM velika - riječ je o prvom (svakako ne i posljednjem) meteorskom potoku otkrivenom od strane mahom hrvatskih astronoma amatera." dodao je Šegon.
O HMM-u
Za početak rada Hrvatske meteorske mreže smatra se datum 13.7.2007. kada je HMM snimila svoj prvi meteor istovremeno s dvije stanice (double-station meteor). Od toga datuma HMM je snimila nekoliko desetaka tisuća double- i multi-station meteora te za sada izračunali preko 20 000 orbita meteoroida.