Moderne pasmine genetski nepovezane s drevnim precima
Prema novom istraživanju koje vodi Sveučilište u Durhamu, križanje pasa tisućama godina je ekstremno otežalo praćenje davnih genetskih korijena današnjih ljubimaca.
Internacionalni tim znanstvenika je analizirao podatke o genetskoj građi modernih pasa, uz procjenu svjetske arheološke baze pasjih ostataka i otkrio da moderni psi imaju malo toga zajedničko sa svojim drevnim precima. Psi su bile prve udomaćene životinje i znanstvenici tvrde da će njihova otkrića na kraju voditi do boljeg razumijevanja porijekla pasa i razvitka ranih ljudskih civilizacija.
Iako mnoge moderne pasmine liče na one prikazane u drevnim tekstovima ili egipatskim piramidama, miješanje pasmina tisućama godina znači da nije točno označavati nijednu pasminu kao „drevnu“, kažu znanstvenici. Pasmine kao što su akita, afganistanski hrt i kineski shar pei, koje su bile klasificirane kao „drevne“, nisu bliže prvim udomaćenim psima od drugih pasmina zbog posljedica mnogih križanja, otkriva istraživanje.
Drugi utjecaji na genetsku raznolikost i veličinu populacije domaćih pasa uključuju uzorke ljudskih kretanja te bitni događaji kao što su svjetski ratovi, dodaju znanstvenici. Otkrića su bila objavljena u znanstvenom časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences USA (PNAS). Tim iz Durhama koji je predvodio istraživanje bio je sastavljen od znanstvenika s više sveučilišta, uključujući Sveučilište Uppsala u Švedskoj i Institut Broad u SAD-u.
Sveukupno su znanstvenici analizirali genetske podatke 1375 pasa iz 35 pasmina. Također su promatrali podatke koji pokazuju genetske uzorke vukova jer nedavna genetska istraživanja upućuju na to da su psi potomci isključivo sivog vuka.
Glavni autor, dr. Gregor Larson, evolucijski biolog na Odsjeku Arheologije Sveučilišta u Durhamu, kaže da je istraživanje pokazalo da još mnogo toga ne znamo o ranoj povijesti pripitomljavanja, uključujući gdje, kada i kako se ono događalo. Dr. Larson dodaje: „Doista volimo naše pse i oni su nas pratili preko svakog kontinenta.“
„Ironično, sveprisutnost pasa kombinirana s njihovom dubokom prošlosti zasjenila je njihovo porijeklo te sam je teško znati kako je pas postao čovjekov najbolji prijatelj. Svi psi su prošli velike količine miješanja i to do te razine da još nismo uspjeli pratiti ih do njihovih prvih predaka.“
Nekoliko pasmina, uključujući pasmine basenji, saluki i dingo, imaju drugačiji genetski potpis za koji su prijašnja istraživanja tvrdila da je dokaz njihovog drevnog nasljeđa, otkrivaju znanstvenici.
Međutim, istraživanje pokazuje da taj jedinstveni genetski potpis kod pasa nije bio prisutan zbog direktne nasljedne veze s drevnim psima, nego su te životinje izgledale genetski drugačije jer su bile geografski izolirane i nisu bile dio Kennel klubova iz 19. Stoljeća koje su inicirali Viktorijanci koji su miješali pasmine da bi stvorili većinu pasmina koje danas imamo kao kućne ljubimce.
Istraživanje također sugerira da unutar 15 000 godišnje povijesti udomaćivanja pasa, držanje pasa kao ljubimaca počelo je tek prije 2 000 godina i tek do nedavno, pasi su držani za obavljanje određenih poslova. Dr. Larson kaže: „I izgled i ponašanje modernih pasmina bi bilo vrlo neobično našim precima koji su živjeli prije samo nekoliko stotina godina.“
„I do sada, proučavanje modernih pasmina nije nam dozvolilo da razumijemo kako, gdje i kada su psi i ljudi po prvi puta započeli svoju prekrasnu vezu.“
Znanstvenici dodaju kako je tehnologija sekvenciranja DNA sada brža i jeftinija nego ikad i da bi mogla voditi prema daljnjem uvidu u udomaćivanje i naknadno, u evoluciju pasa.
Izvor: Durham University