Bolje je imati srce na mjestu, nego prsten na ruci

Loš brak je onaj brak u kojem nema dovoljno povjerenja, ljubavi i razumijevanja, a niti dovoljno truda da se sve ovo, čega nedostaje, postigne. Brak, sam po sebi, nije niti sveta zajednica, a niti zastarjela institucija – brak je onakav kakvim ga sami tretiramo. 

Tim je riječima pisac Bruno Šimleša započeo sinoćnje predavanje u zagrebačkom kinu Europa posvećeno braku, odnosno dugoročnim vezama, inače njegovo peto predavanje u ciklusu od njih deset, pod nazivom “Ljubavologija u praksi”.

Mnogo je razloga ulaska u brak. Neki ulaze u brak zato što im je “vrijeme” i zato što je red to napraviti – ušli su u neke godine, dugo su u vezi. Nekima je bračna zajednica dokaz uspjeha u životu. Drugi ulaze u brak jer je partnerica ostala trudna, pa smatraju da je ispravno da dijete odrasta s oba roditelja. Postoje i oni kojima je argument za ulazak u brak izbjegavanje samoće, a postoje i oni, iako ih je malo, koji se doista žene i udaju zbog osjećaja ljubavi. 

“Samoća, odnosno njezino izbjegavanje, u glavama mnogih ljudi je argument za ulazak u vezu. No kad u brak ne ulazimo iz pravih razloga, često otkrijemo da smo sami u dvoje, a to je mnogo gori i pikavo bolan osjećaj, nego kad si doista sam. Ta ‘samoća u dvoje’ mnogo je opakiji i zahtjevniji problem”, rekao je Šimleša. 

Brak mjerilo uspjeha u životu
Ideja da je brak mjerilo uspjeha u životu? “Mnogima su njihovi roditelji i ostali članovi obitelji savjetovali da se ožene, kao da je brak mistična karta za raj na zemlji. Kao, oženite se, pa je netko vaš i vi ste njegovi… No, nitko nas nije učio kako biti u sretnom braku! Za mene je brak mjerilo uspjeha samo ako je uspješan, sretan”, pojasnio je i dodao kako je mnogo važnije imati “srce na mjestu, nego prsten na ruci”. 

Što kad partnerica ostane trudna? “Većina ljudi će se zalagati za stav da je za dijete bolje da odrasta uz oba roditelja. Treba li se oženiti zbog djeteta?”, postavio je Bruno pitanje publici, a onda dodao, što je izazvalo smijeh u dvorani: “Mnogi su u sebi sada pomislili – ne, ne treba se oženiti zbog djeteta, ali jesam!” 

Što kad partnerica ostane trudna
“Naravno, razlog ulaska u brak bi trebala biti ljubav. Nema garancije da ćete ostati zajedno i da ćete ostati zaljubljeni, jer to nitko ne može obećati, no bilo bi lijepo da u tom trenutuku osjećate da volite tu osobu i da se nadate da ćete se voljeti do kraja života. Problema u braku će sigurno biti, no ako imate realna očekivanja, porazi vas neće poraziti. Nerealno je očekivati da će vas netko voljeti vječno ili da ćete vi vječno voljeti. Ne postoji idealan partner”, rekao je autor “Ljubavologije”. 

Razlozi ostanka u lošem braku dosta su povezani s razlozima ulaska u loš brak. Osoba koja odluči ostati u lošem braku, najčešće će tražiti argumente i razloge tome u prilog, poput “ako ostanem u braku, neću biti sama” ili “neću se rastati zbog djece, jer djeca rastavljenih roditelja imaju problema”. 

“I razvod i ostanak u lošem braku pogodit će vašu djecu. U takvim situacijama naprosto moramo birati manje zlo. Meni se čini da je manje zlo rastati se, jer ako ostajemo u takvom braku, svojoj djeci šaljemo poruku da nismo vrijedni ljubavi, da je u redu biti u odnosu u kojem nisi voljen, da je u redu odustati od svojih snova, da treba pristajati na manje nego što zalužujemo…”, naglasio je Šimleša. 

Dodao je i kako su za probleme u braku uvijek odgovorna oba partnera. Moguće je da je netko više, a netko manje odgovoran, no ne postoji slučaj u kojem je “odgovoran” samo jedan partner. Ako ste puno puta pokušali popraviti brak, a baš ništa nije upalilo, onda treba prihvatiti da niste jedno za drugo. 

Manje zlo rastati se
Iz braka, rekao je Šimleša, svakako ne treba izlaziti dok niste sve pokušali, a onda treba pokušati - još jednom. To je važno zato što nas vrlo često određuje uloga partnera ili partnerice, “ugradi” se u naš identitet, kao što nas određuje i posao, i naše uloge u obitelji. Mi se, naime, često doživljavamo onako kako nas doživljavaju na poslu, u obitelji ili braku. Ako smo sedam godina na poslu na kojem nas ne cijene i mi ćemo se, vjerojatno, početi doživljavati kao nesposobni. 

“Isto to se može dogoditi i u vezi – da partnerova nerealna slika o nama utječe na to da i mi sami o sebi počnemo stvarati nerealnu sliku. Na primjer, postoje ljudi koji su uvjereni da su histerični, jer su u odnosu gutali emocije, i onda bi u jednom trenutku prasnuli, a partner bi ih nazvao histeričnima. No, oni nisu histerični. Histerično su reagirali jer nisu znali da ne treba gutati emocije”, pojasnio je Bruno. 

Upravo je zato, u procesu donošenja odluke o razvodu, jako važan taj period u kojem ćemo pokušati učiniti sve da spasimo brak. Ne samo da je bitno pokušati ga spasiti, nego je bitno i otkriti koja je naša odgovornost za to što je loš, a važno je i nastojati se odvojiti od tog identiteta sebe, te “osobe” koja smo bili kao partner. 

“Dok ste još u kavezu s ‘neprijateljem’, bitno je da počnete mijenjati tu sliku o sebi. To je kao i kad se selimo od roditelja – trebamo prije nego što se odselimo postati mirni s njima, jer ćemo inače i njih ‘preseliti’ i nastaviti se s njima svađati u svojoj glavi”, naglasio je. Slika drugih ljudi o nama zna često biti vrlo jaka, jer mi sami ne znamo tko smo. Stoga je i pametno početi doznavati tko mi uistinu jesmo, i mimo uloga partnera, djeteta, roditelja, poslovnog suradnika… 

Iduće, šesto predavanja iz ciklusa “Ljubavologija u praksi”, održat će se u srijedu, 15. veljače, također s početkom u 19 sati, u kinu Europa, a posjetitelji će imati priliku više doznati o preljubu, o tome zašto varamo i bivamo prevareni, te možemo li, i pod kakvim uvjetima, preboljeti preljub. Ulaznica za predavanje košta 30 kuna, a može se kupiti u Knjižari Ljevak, na Trgu bana Jelačića 17, ili na blagajni kina Europa, Varšavska 3.