Lutajući um je nesretan um
Za razliku od drugih životinja, ljudi velik dio dana provedu razmišljajući o stvarima koje se trenutačno ne događaju oko njih. Um odluta u prošlost, u moguće scenarije budućnosti ili čak u događaje koji se nikada neće zbiti. Taj oblik "od podražaja neovisnog mišljenja" iznimno je evolucijsko postignuće: omogućuje nam planiranje, učenje i stvaranje. No filozofske i religijske tradicije dugo upozoravaju da sreća dolazi iz življenja u sadašnjem trenutku, a ne iz lutanja mislima. Jesu li bile u pravu?
Dosadašnji laboratorijski pokusi potvrdili su kognitivne koristi maštarenja – potiče, primjerice, kreativnost – ali su se rijetko usredotočili na njegov emocionalni učinak. Kako bi to provjerili u stvarnom životu, autori su razvili web‑aplikaciju za iPhone (trackyourhappiness.org) kojom su prikupljali nasumične uzorke izvješća o aktivnostima, mislima i osjećajima gotovo pet tisuća ljudi iz 83 zemlje, u dobi od 18 do 88 godina.
Analiza poduzorka od 2250 odraslih ispitanika (58 % muškaraca, 73 % rezidenata SAD‑a, prosječne dobi 34 godine) otkrila je nekoliko jasnih zakonitosti. Sudionici su tri puta dnevno dobivali kratka pitanja: "Kako se trenutno osjećate?" (skala od 0 do 100) i "O čemu sada razmišljate?" uz ponuđene odgovore da je misao ugodna, neutralna ili neugodna te da li je uopće povezana s onime što upravo rade.
Pokazalo se da umovi lutaju često: u 46,9 % svih uzoraka i barem u 30 % vremena gotovo svake aktivnosti, od posla do druženja. Najzanimljivije je, međutim, da je sama priroda aktivnosti slabo predviđala sreću – mnogo slabije nego to je činilo lutanje misli. Ljudi su, neovisno o tome što su radili, bili značajno nesretniji kada su im misli odlutale nego kada su bili usredotočeni na sadašnji zadatak.
Ni sadržaj toga lutanja nije donosio puno utjehe. Iako su ugodne misli bile nešto bolje od neutralnih ili neugodnih, niti jedna od tih kategorija nije nadmašila "ovdje‑i‑sada" prisutnost. Štoviše, vremenski odmaknuta analiza sugerirala je da lutanje misli obično prethodi lošem raspoloženju, a ne obratno; dakle, sklonost maštanju vjerojatno uzrokuje pad sreće, umjesto da je posljedica lošeg raspoloženja.
Autori zaključuju da je sposobnost zamišljanja onoga što se ne događa upravo sada nedvojbeno kognitivno postignuće, ali i emocionalni trošak. Dok nas lutajući um može pripremiti za budućnost, istodobno nam potkopava zadovoljstvo sadašnjim trenutkom. Drugim riječima, kad god nam misli odlutaju, gotovo je sigurno da ćemo biti manje sretni – ma koliko privlačan taj unutarnji svijet bio.
Prema istraživanju psihologa Mathewa A. Killingswortha i Daniela T. Gilberta, objavljenom u časopisu Science