Poštenje, štetna ponašanja i opravdanje kao jak socijalni mehanizam
"Ja sam pošten/-a" je rečenica koja se može često čuti u komunikaciji s ljudima. Međutim, koliko je poštenje uistinu prisutno u našim životima? Ono što bi definitivno trebalo stavljati pod kategoriju poštenja je konstruktivnost akcija koje ljudi čine u svakodnevici. Pa tako, prema definiciji poštenje znači integritet, iskrenost i slobodu od prijetvornosti.
Činjenica je da kad ljudi osvijeste svoja razmišljanja, ponašanja i djelovanja tada prirodno postanu pošteniji. Ali, idemo prvo vidjeti zašto su ljudi nepošteni? Postoji jedna sjajna izreka koja kaže: „Istinu mogu reći samo osobe koje osjećaju sigurnost“. Što je točno, jer ljudi puni strahova nisu sigurni i zbog toga im je nepoštenje jedino rješenje i izlaz. Ako pitate nekoga zašto je napravio određenu štetnu, nepoželjnu akciju (bilo da je osoba nešto slagala, zatajila neku informaciju ili bilo što drugo) i ako ta osoba ima dovoljno hrabrosti da kaže pravi razlog odgovor koji ćete dobiti glasi: „Učinio/-la sam to zato što sam se bojao/-la“. Dakle, strah je osnovni razlog zbog kojeg su ljudi nepošteni.
Za kvalitetniji, konstruktivniji i svjesniji život iznimno je bitno naučiti preuzimati odgovornost za svoje riječi, akcije i ponašanja, jer ako to ne učinimo tada se priklanjamo izbjegavanju odgovornosti i počinjemo potiskivati prekršene dogovore sa samim sobom i svijetom oko sebe. A to dovodi do manipuliranja, prikrivanja i odbijanja.
Zanimljivo je da su nepoštene osobe te koje najčešće lažu o svom poštenju i vrlo često imaju potrebu naglašavati poštenje u komunikaciji s drugima. Nepošteni ljudi funkcioniraju na način da dio njih inzistira i duboko vjeruje da je sve što rade pošteno, bez da uopće promišljaju o tome što govore i rade. Takav mehanizam ponašanja dovodi do razvoja obrasca pretvaranja koji postaje specijalizirana forma nepoštenja i u kojem su mnogi majstori.
Napraviti pogrešku u životu je ljudski i razumljivo, jer na takav način učimo i razvijamo se. No, ono na što želim ukazati ovom pričom je to da nije problem u činjenu greški već u njihovom prikrivanju, jer upravo to dovodi do kompliciranja života. Mnogi odbijaju prihvatiti činjenicu da čine štetne akcije te ih prešućuju. Ali prešućivanjem one su i dalje prisutne i predstavljaju izvor destrukcije.
Cijeli naš život satkan je od niza akcija, od niza djelovanja. Svaki oblik djelovanja ima svoj etički kodeks koji predstavlja niz dogovora koji jamče opstanak pojedinca i grupe, ali isto tako i opstanak odnosa. Opstanak općenito je, također, ovisan o poštivanju etičkog kodeksa. No, da bismo ostvarili svoju potrebu za djelovanjem mi ulazimo u interakciju s drugim ljudima ili životnim segmentima. Primjer interakcije je recimo raditi s nekim, voditi ljubav s nekim, svađati se s nekim, razgovarati s nekim...
Učitaj još...