Koji je najrjeđi mineral na Zemlji?

Većina ljudskih očiju vidjela je mističnu ljepotu kvarca, možda i ne znajući da je to najčešći mineral na Zemlji, ali koji je najrjeđi?

Minerali su razasuti posvuda na našem planetu, od svjetlucavih mrlja u šljunku ili pijesku do pravnih skrivenih dragulja. Prema Američkom geološkom društvu, minerali su prirodni elementi ili spojevi koji su anorganski, što znači da ne sadrže ugljik. Svaka vrsta minerala pokazuje red u svojoj unutarnjoj strukturi i ima jedinstveni kemijski sastav. Oblik kristala minerala, kao i njegova druga fizička svojstva, mogu varirati.

Najrjeđi mineral na Zemlji je kyawthuite. Poznato je da postoji samo jedan kristal, pronađen u regiji Mogok u Myanmaru. Caltechova baza podataka o mineralima opisuje ga kao mali (1,61 karata) tamnonarančasti dragi kamen koji je Međunarodna mineraloška udruga službeno priznala 2015.

Međutim, malo se zna o kyawthuiteu, pa prijeđimo na drugi najrjeđi mineral koji postoji. To je painit, koji izgleda kao duboki crveni heksagonalni kristali (iako postoje neke ružičaste iznimke). Iako je painit sada lakše pronaći nego prije, ovaj je mineral još uvijek rijedak, a njegova kemijska struktura čini ga svojevrsnom znanstvenom enigmom.

Godine 1952. engleski kolekcionar dragulja i trgovac Arthur Pain nabavio je dva grimizna kristala u Myanmaru, prema Georgeu Rossmanu, profesoru mineralogije na CalTechu, koji istražuje painit od 1980-ih i održava opsežnu bazu podataka svih uzoraka koje je mikroskopski analizirao.

Pain je mislio da su ti kristali rubini, po kojima je regija poznata, ne znajući da su zapravo nešto daleko rjeđe.

Painit (koji je preuzeo Arthurovo prezime) ponekad se iskopava zajedno s rubinima i drugim dragim kamenjem. To objašnjava zašto je Pain pretpostavio da su kristali rubini kada ih je, prema Rossmanu, 1954. donirao Britanskom muzeju na daljnje proučavanje. Još jedan uzorak painita iz Myanmara pojavio se 1979., a do 2001. godine ta su tri kristala bili jedini poznati primjerci painita na svijetu.

Prvi otkriveni kristal painita, poznat kao painit #1, kasnije je analizirao Rossman. Njegova posljednja studija o painitu objavljena je u časopisu Mineralogical Magazine 2018.

"Proveo sam istraživanje prvog uzorka", rekao je za Live Science. "Moji rezultati postali su standardi kojima su potvrđena daljnja otkrića painita."

Ovim istraživanjem Rossman je odredio koji elementi čine painit. Kod infracrvene spektroskopije, infracrveno zračenje koristi se za identifikaciju elemenata temeljem toga kako apsorbiraju, reflektiraju i emitiraju tu svjetlost. S Ramanovom spektroskopijom, laser se koristi za raspršivanje vidljivog, infracrvenog ili ultraljubičastog svjetla, zbog čega molekule odaju jedinstvene vibracije koje ih čine prepoznatljivima.

Rossman je također otkrio kako postoji pogreška u kemijskom sastavu koju su izvorno utvrdili znanstvenici iz Britanskog muzeja. Iako su točno identificirali aluminij, bor, kalcij i kisik, nedostajao je element cirkonij. Još jedna stvar koju je Rossman otkrio je to što painitu daje njegovu crvenkastu nijansu; sadrži tragove vanadija i kroma zbog kojih bi mogao varljivo izgledati poput rubina.

Ali što čini painit tako rijetkim? Kao prvo, nalazi se samo u Myanmaru, ali pravi razlog leži u njegovom nastanku. Painit je boratni kristal, što znači da sadrži bor. Također sadrži cirkonij. Bor se vrlo teško povezuje s cirkonijem. Zapravo, painit je jedini mineral u prirodi u kojem su pronađena spojena ta dva elementa. Iako je razlog još uvijek nejasan, cirkonij i bor nisu pronađeni zajedno u značajnim koncentracijama, kako je rekao Rossman. Također se smatra da navedeni elementi zajedno nisu vrlo stabilni u usporedbi s drugim elementima s kojima bi se mogli povezati.

"Koliko ja znam, nitko nije napravio ozbiljnu studiju o tome što je potrebno za stvaranje painita", rekao je Rossman. "Ne znam za pokušaj sintetiziranja u laboratoriju."

Zašto Myanmar?

Ono za što Rossman ima ideju je zašto se painit i toliko drugih dragulja, kao što je kyawthuite, nalaze u Myanmaru. Kada se drevni superkontinent Gondwana prije otprilike 180 milijuna godina počeo dijeliti, Indija se „odšuljala” prema sjeveru i sudarila se s onim što je danas Južna Azija. Pritisak i toplina od sudara formirali su riznicu stijena, od kojih su mnoge bile drago kamenje. Smatra da je bor u painitu i drugim boratnim mineralima vjerojatno došao iz plitkih mora oko novonastale kopnene mase.

Rossman je poslao na identifikaciju mnogo kristala za koje se sumnja da su painit. Neki su desetljećima bili naočigled skriveni, često u vrećama s neobrađenim dragim kamenjem ili u rukama trgovaca i kolekcionara koji su ih pogrešno identificirali.

Painit pogodan za luksuzni nakit teško je nabaviti, a procijenjen je na čak 60.000 dolara po karatu, rekao je Rossman. Ono što određuje cijenu može biti subjektivno, ali što manje nedostataka ima, to bolje.

Treba spomenuti kako postoji etička zabrinutost oko rudarenja u Myanmaru, također poznatom po drugom dragom kamenju i primjercima sićušnih prapovijesnih stvorenja zarobljenih u jantaru. Human Rights Watch podiže svijest o kršenjima ljudskih prava od strane vojne vlade, koja profitira od rudarske industrije te ima nesigurne i zaražene rudnike, prisilni i dječji rad. Zbog navedenog, neke tvrtke koje se bave proizvodnjom nakita odbijaju kupiti tamo iskopano drago kamenje, dok neki znanstvenici odbijaju proučavati uzorke.

Painit je sada češći nego što je nekad bio. Višestruki kristali počeli su se pojavljivati 2005., svi unutar te godine, a većina painita sada se može pronaći u mianmarskim regijama Wet Loo i Therein Taung.

Iako painit više ne nosi krunu najrjeđeg minerala, i dalje je pravi dragulj.

Izvor: Live Science