Koliko je vremena potrebno da se tijelo razgradi?
Od trenutka kada osoba umre, stanice venu i bakterije napadaju, a tijelo se počinje raspadati. No koliko je vremena potrebno da se tijelo potpuno razgradi?
Iako proces raspadanja počinje nekoliko minuta nakon smrti, postoji niz varijabli, uključujući temperaturu okoline, kiselost tla i materijale za lijes, koji mogu utjecati na to koliko dugo je potrebno tijelu da postane kostur. Međutim, u prosjeku, tijelo pokopano u tipičnom lijesu počne se raspadati u roku od godinu dana, no treba i do desetljeća da se potpuno raspadne, ostavljajući samo kostur, rekao je za Live Science Daniel Wescott, direktor Forenzičke antropologije Centar na Sveučilištu Texas State.
Prema Nicholasu Passalacqua, izvanrednom profesoru na Forenzičkoj osteološkoj istraživačkoj stanici na Sveučilištu Western Carolina, tijelo pokopano bez lijesa, koje nema zaštitu od insekata i drugih elemenata, obično se skeletizira u roku od pet godina.
Sama razgradnja tijela je prilično jednostavna. Nakon što nastupi smrt i prestane teći krv obogaćena kisikom, stanice umiru; u procesu zvanom autoliza, stanice otpuštaju enzime (osobito one iz lizosoma, koji sadrže probavne enzime), koji razgrađuju same stanice, ugljikohidrate i proteine.
Truljenje ili razgradnja organske tvari bez kisika od strane bakterija, gljivica ili drugih organizama, može pozeleniti dijelove kože tijela oko 18 sati nakon smrti, prema knjizi "Evaluation of Postmortem Changes". To se događa istovremeno s brzim množenjem bakterija u trbušnoj šupljini, tako stvarajući plinove koji uzrokuju nadutost tijela i neugodan miris. Truljenje se ubrzava kada je tijelo u vrućem okruženju, zbog čega se ljudski ostaci često čuvaju u hladnjačama dok ne dođe vrijeme za ukop.
Tijekom faze nadutosti, koža može skliznuti te se mogu pojaviti mjehurići i „mramoriranje”, u kojima se, unutar otprilike 24 do 48 sati nakon smrti, kroz kožu mogu vidjeti zelenkasto-crne krvne žile, prema "Evaluation of Postmortem Change". Naposljetku, nadutost kolabira i u procesu poznatom kao crno truljenje, tjelesni organi i tkiva omekšavaju, a oblici života poput insekata i mikroba jedu preostala meka tkiva, ostavljajući ostatke kostura.
"Raspadanje se znatno usporava u „kosturnoj” fazi i potrebne su godine ili desetljeća da se kosturni ostaci raspadnu", navodi se u "Evaluation of Postmortem Changes".
Kako bi odgodili raspadanje, balzameri mogu iscijediti krv i druge tekućine iz tijela te zamijeniti iste tekućinama za balzamiranje koje ubrizgavaju u vene. Ove kemikalije, koje djeluju kao konzervansi, zaustavljaju aktivnost bakterija koje razgrađuju tijelo. Iako je balzamiranje uobičajena praksa, neke ga religije zabranjuju jer se smatra oskvrnućem tijela.
"Ako se balzamiraju, to može znatno promijeniti proces", rekao je Wescott za Live Science.
Kao primjer, istaknuo je slučaj ubijenog borca za građanska prava Medgara Eversa, koji je 1963. godine pokopan nakon što je balzamiran. Kada je njegovo tijelo 1991. godine ekshumirano radi dokaza na suđenju za ubojstvo, "bilo je tako dobro očuvano da su njegovog sina pustili da ga vidi." rekao je Wescott.
Za one koji su balzamirani i pokopani u lijesu, pet do deset godina je uobičajeniji vremenski okvir raspadanja, rekao je. U tom trenutku tkiva nestaju i ostaju samo kosti.
Kvaliteta balzamiranja također igra ulogu, rekao je Wescott. Kad je ekshumirao balzamirano tijelo pokopano 15 godina prije, otkrio je da je djelomično skeletizirano jer se lijes pokvario. Još jedno balzamirano tijelo koje je ekshumirao bilo je pokopano tek godinu dana i "izgledalo je kao da je upravo umrlo, ali na njemu je nastala plijesan", prisjetio se.
Lokacija također može utjecati. Ako je kovčeg zakopan u kiselo tlo, brže će erodirati, izlažući tijelo elementima, uključujući insekte, koji potiču proces raspadanja.
Postoji nekoliko drugih faktora o kojima većina ljudi ne razmišlja, rekao je Wescott. Na otvorenom, tijelo pretile osobe u početku se brže razgrađuje, ali kasnije usporava u usporedbi s drugima, jer crvi u procesu više vole mišićno tkivo nego masnoću. Kemoterapija i antibiotici korišteni prije smrti također mogu imati veliki utjecaj na truljenje, jer oboje ubija neke od bakterija uključenih u proces.
Koliko god čudno zvučalo, obloga lijesa također bi mogla utjecati na brzinu raspadanja, rekao je Wescott. Neki materijali odvode tekućinu od tijela i mogu uzrokovati njegovo sušenje, pa čak i brže mumificiranje. Ako materijal zadržava vlagu, tijelo bi se moglo natopiti vlastitim tekućinama i brže se razgraditi.
Izvor: Live Science