Sustav recikliranja plastike pokvaren je - evo kako popraviti
Ulagač Warren Buffett jednom je napomenuo da "tek kad nestane plima, otkrijete tko je plivao gol". Za industriju recikliranja plastike, pandemija je bila pomalo poput plime, otkrivajući svoje duboko ukorijenjene strukturne probleme.
Konkretno, COVID-19 je izložio osjetljivost sektora recikliranja plastike na promjene cijena nafte. Ekonomsko gašenje uzrokovano pandemijom dovelo je do smanjenja globalne potražnje za naftom, što je opet dovelo do pada cijena nafte. To je promijenilo sklonost proizvođača prema proizvodnji nove plastike, povećavajući prije svega troškove recikliranja plastike.
Ovakve promjene dovode do povećanog onečišćenja iz nove proizvodnje plastike, s negativnim posljedicama po zdravlje našeg planeta. Kratkoročno, to bi također moglo ugroziti egzistenciju onih koji rade u upravljanju plastičnim otpadom u cijelom svijetu. Dugoročno, to bi moglo rezultirati manjim ulaganjima u sektor recikliranja, jer se tvrtke mogu paziti riskiranja financijskog gubitka.
Još prije pandemije, vlade diljem svijeta pokazale su tendenciju traženja brzo popravljivih rješenja zagađenja plastikom kako bi signalizirale odlučan stav o održivosti. Na primjer, potez koji obično dobiva visoku političku podršku zabrana je jednokratnih plastičnih tanjura i pribora za jelo.
No, iako ova zabrana ima svoje prednosti, ona samo pruža djelomično rješenje za mnogo veći problem prekomjerne konzumacije, na koji utječe naša moderna kultura pogodnosti.
Vrijeme je za poboljšanje transparentnosti u sustavu proizvodnje plastike. Nema dovoljno podataka o tome koje se vrste i količine plastike uvoze i izvoze između zemalja, kao i o tome kako se ta plastika koristi, što znači da ne znamo uvijek točno gdje se stvara većina otpada. Sustav praćenja koji može ispravno pratiti protok plastike u različitim zemljama pomoći će nam da bolje razumijemo gdje bi mogli biti potrebni propisi.
Na primjer, mrtve točke u prikupljanju plastičnih podataka mogu se osvijetliti tehnologijom praćenja koja može pratiti komad plastike od njezinog podrijetla, uz mnoge trgovačke rute, do kraja putovanja kao otpad ili recikliranje.
Analiza stotina tisuća ovih putovanja pomoći će nam da razvijemo dublje razumijevanje složene političke i ekonomske dinamike moći koja utječe na plastične lance opskrbe diljem planeta. Štoviše, moramo promicati održivo gospodarenje plastičnim otpadom unutar zemalja tako da postane ekonomski ostvarivo reciklirati plastiku, čak i na mjestima s malo infrastrukture za recikliranje.
Da bi to učinili, potrebno je poduzeti značajne izmjene u propisima kako bi se osiguralo da se tvrtke trude reciklirati gdje je to moguće, kao i poticaje za postizanje ciljeva recikliranja i osnivanje pogona.
U Velikoj Britaniji, porez na plastičnu ambalažu, koji će se uvesti u travnju 2022., ima za cilj povećati potražnju za recikliranom plastikom. Oporezivanjem plastične ambalaže koja sadrži manje od 30% recikliranog materijala po 0,20 funti po kilogramu, vlada stvara jasan poticaj za tvrtke da iskoriste prednosti reciklirane plastike pri planiranju pakiranja svojih proizvoda.
Slično, u EU namet na plastičnu ambalažu uveden u siječnju 2021. obvezuje države članice da plaćaju porez od 0,68 funti po kilogramu na nerecikliranu plastičnu ambalažu.
Iako može proći nekoliko godina prije nego što učinci ovih poreza postanu jasni, oba će vjerojatno potaknuti poboljšanje stopa recikliranja plastike, a istovremeno privući ulaganja u bolja postrojenja za recikliranje. No, da bi ovakve mjere bile uspješne, potrebno je uspostaviti sustave praćenja kako bi se osiguralo da tvrtke ne nalaze načine da izbjegnu zakone.
Konačno, ne treba zanemariti ulogu koju plastični otpad ima u različitim lokalnim kulturama. Konvencije o načinu postupanja s plastičnim otpadom, kao i stavovi prema neformalnim skupljačima otpada, od prihvaćanja do stigme, utječu na način rada sustava gospodarenja plastičnim otpadom. Ovi će se čimbenici morati pozabaviti onima koji poznaju običaje svake zajednice ako se žele poboljšati ti sustavi.
Izvor: Phys.org