Što je paraliza sna i kako ju spriječiti?
Budite se iz maglovitog sna i primjećujete da ne možete micati tijelo, sve od čela pa do malog prsta. Potpuno ste paralizirani! Imate osjećaj da netko sjedi na vama i stvara vam velik pritisak na prstima, a slutite i neku neobičnu i zastrašujuću prisutnost u sobi. Kao da je ušao neki nepozvani gost. Srce vam lupa a misli lete dok tiho vrištite u sebi. Je li vam poznata ova hororična scena?
Neki je, srećom, nikada nisu imali prilike iskusiti i vjerojatno nikada ni neće. No za druge je paraliza sna užasna realnost koja ih progoni noćima, baš netom nakon što se uspiju uljuljati u udobnost kreveta i duboku relaksaciju REM faze.
Ovu su neobičnu pojavu, koja lako navodi na misao na se radi o nečemu nadzemaljskom, opisivale mnoge kulture. Od osvetničkih duhova do otmica izvanzemaljaca, paraliza sna zavodila je mašte mnogih diljem svijeta dok je konačno nije objasnila znanost.
Radi se o poremećaju sna ili jednom od simptoma drugih poremećaja sna koji privremeno utječe na mobilnost, percepciju, razmišljanje i emocionalno stanje spavača u tranziciji između sna i budnog stanja. Ovo je relativno često iskustvo koje je barem jednom iskusilo otprilike 8% ukupne populacije, a učestalost se povećava kod studenata i osoba sa psihijatrijskim dijagnozama.
Svojevrsna paraliza inače je sastavni dio REM faze za sve, a služi imobilizaciji tijela kako se osoba u snu ne bi počela kretati i zaista proživljavati sve avanture iz svog sna. Paraliza sna stoga predstavlja svojevrsnu pogrešku u biološkom ciklusu sna kod koje mozak neuspješno prelazi iz u budno stanje, zbog čega se spavač može istovremeno naći na obije strane. S jedne ste strane budni, no s druge ste još uvijek u paralizi i halucinirate te procesuirate svoje emocije.
Iako se paraliza sna može javljati kao zasebno, akutno i potpuno bezopasno stanje, ona može biti simptom nekog drugog poremećaja sna. Tako se javlja primjerice kod narkolepsije, koja remeti sposobnost osobe da ostaje budna. Paraliza sna češća je kod osoba koje pate od anksioznih ili paničnih poremećaja te posttraumatskih poremećaja. Skupina koja je također podložnija su studenti, a pretpostavlja se da su razlozi noćno učenje i duži ciklusi budnosti, periodi visokog stresa, povremeno opijanje i rekreacijsko uzimanje droga.
Ako paraliza sna nije dio poremećaja koji se liječi psihijatrijskim putem, postoji nekoliko stvari kojima si možete olakšati simptome. Najvažnije je održavati redovite cikluse sna i dovoljno spavati. Paraliza sna nastupa kada mozak redovito ne dobiva dovoljno sna. S obzirom na to da se često javlja zbog stresa, mogu vam pomoći medijacije i tehnike opuštanja. Suzdržavanje od alkohola i ostalih opijata također će smanjiti šanse za pojavu paralize u snu. Ako problem i dalje ne prestaje, postoje određene kognitivno bihevioralne terapije usmjerene na paralizu sna.
Važno je upamtiti što vam se događa i pokušati to racionalizirati. Racionalizacija će uvelike pomoći kod ublažavanja simptoma i buđenja iz paralize sna. Izvor: Psychology Today