Istinska je ljubav strpljiva - no čekanje vas neće kasnije učiniti pouzdanijim ljubavnikom
Neovisno o tome bavi li se spolni odgoj isključivo apstinencijom ili jednako tako poučava studente kontracepciji i drugim temama, univerzalna poruka provlači se podukom: Pričekajte. U scenariju pristanka na apstinenciju, učenici su pozvani na suzdržavanje od spolnog odnosa sve do stupanja u brak. U "sveobuhvatnom" odnosno scenariju "apstinencije s dodatkom", riječ je o tome da se spolni odnos odgađa na… plus beskonačno.
"Pretpostavimo pritom da odgađanje reducira rizike uvjetovane spolnim odnosom, kao i s time povezane neželjene trudnoće i izlaganja spolno prenosivim bolestima." tvrdi psihologinja Marina A. Bornovalova, University of South Florida. "Kada bi se prepustili čekanju, tada bi manje bili skloni mnogostrukim partnerima odnosno ranoj trudnoći." "No, dosad nitko nije testirao ove pretpostavke."
Bornovalova i njezini suradnici, Brooke M. Huibregtse, Matt McGue, i William Iacono sa sveučilišta u Minnesoti te Brian Hicks sa sveučilišta u Michiganu testirali su ih. Njihova otkrića objavljena u predstojećem broju časopisa Psychological Science, publikacije Association for Psychological Science, trebala bi potaknuti ozbiljna promišljanja o (pret)postavci povode li se nastavnici spolnog odgoja isključivo za činjenicama. Da, postoji poveznica između ranog seksualnog uvoda u tajne seksa (u sklopu ovoga istraživanja granica se odnosila na šesnaestogodišnjake i mlađe), i prolongiranog upuštanja u rizično seksualno ponašanje. No, kao uzročni čimbenik rizičnog seksualnog ponašanja smatra se sklonost čestom mijenjanju partnera, uživanje u opojnim sredstvima i alkoholu tijekom upoznavanja potencijalnih seksualnih partnera, odnosno nekorištenje zaštite prilikom istoga, "nevisno o tome namjeravate li odgoditi spolni odnos ili ne."
Istraživači su ispitali više od 1.000 parova identičnih i dvojajčanih blizanaca obuhvaćenih lobitudinalnom Minnesota Twin Family Study (MTFS). Ovi blizanci, starosne dobi 11 godina, u vrijeme početka studije, ispitani su o biološkim, društvenim i psihološkim faktorima, o tome jesu li njihovi roditelji uzimali opijate u razdoblju od puberteta do međusobnog zbližavanja. Zatim su, u dobi od 24 godine, ispitani o rizicima kojima su se izlagali u vlastitim seksualnim odnosima. Kod pojedinih parova, jedan je blizanac rano iskusio seksulani odnos dok drugi to nije – da bi zatim dva blizanca bila uspoređena s izlaganjem vlasititim seksulanim rizicima u odrasloj dobi. Mnogobrojni su nizovi podataka doveli do istog zaključka: "U slučaju dvaju blizanaca koji dijele 100 posto svojih gena jedan je pristao na seks u 15. godini života, drugi u 20-oj. Usporedite li ih s 24-godišnjacima, nema nikakve razlike."
Zašto su onda neki od nas seksualno promiskuitetniji? Istraživači misle da je riječ o kombinaciji genetskih faktora poput izrazite sklonosti impulzivnosti odnosno nedruštvenosti – I ambijentalnih, poput siromaštva odnosno problematičnog obiteljskog života. Svakako je najneospornije da upravo - biologija i životno iskustvo pridonose ranom stupanju u spolne odnose i spremnosti naknadnog preuzimanja rizika. Seks ne znači I preuzimanje rizika na sebe. Psiholozi ne podržavaju seks u vrlo ranoj dobi; obzirom on upućuje na brojne druge štetne posljedice na adolescenta, poput depresije odnosno lošijeg uspjeha u školi.
"Stoga, želimo li reducirati izlaganje rizicima uvjetovanima spolnim odnosima, moramo se usredotočiti na nešto drugo", govori Bornovalova. Potrebna su daljnja istraživanja kako bismo odredili to nešto drugo. No trenutno svi oni koji sastavljaju školske programe spolnog odgoja trebali imati na umu jednu stvar: "Štogod bio uzrok okretanja rizicima uvjetovanima seksom, to se nipošto ne odnosi na rano stupanje u spolni odnos."