Razlika između sociopata i psihopata
Danas se pojmovi sociopat i psihopat često koriste da bi izrazili isto značenje, a uglavnom se koriste kao ljepši način izbjegavanja riječi „luđak“. Međutim, posljednjih godina se naglašava da je razlika između psihopata i sociopata velika kao znanstvena razlika između granatnog šoka i posttraumatskog stresnog poremećaja, što znači da je razlika ogromna.
Jezik kojim opisujemo mentalne bolesti rijetko je politički ispravan. Kažete da je čovjek koji živi u stanu iznad vas lud. Vozač iza vas je poremećen. Roditelji vašeg supruga ili supruge nisu normalni. Bez razmišljanja koristimo ove riječi teškog značenja i rasipamo uvrede koje ne samo da su neprimjerene nego su i medicinski i kulturološki zastarjele. Takvi su i pojmovi sociopat i psihopat. Oni uistinu imaju brojne zajedničke osobine, ali razlikuju se po nekim ključnim pitanjima koja su važna za razumijevanje razlike. Psihopati čine 1 % ukupne populacije, a sociopati 4 %.
Zajedničke osobine
Psihopati i sociopati boluju od anti-socijalnih poremećaja. Ljudi koji boluju od takvih poremećaja ne mare za druge, stoga često zbog svojih djela naštete drugima. Čak su im članovi obitelji i prijatelji poput predmeta koje će iskoristiti i njima manipulirati kako im to odgovara.
Emocionalna udaljenost od drugih je najčešća osobina koju imaju sociopati i psihopati. Ne osjećaju empatiju prema drugima. Ljudi s obje vrste poremećaja zaokupljeni su vlastitim mislima i nemaju vremena za bilo koga drugoga i ne pogađa ih šteta koju nanesu drugima svojim djelima.
Ne osjećaju kajanje ni krivnju zbog svog ponašanja, a ne osjećaju ni strah kao ostali ljudi.
Psihopati i sociopati neprestano ne poštuju zakon. Oni imaju različito moralno shvaćanje radnji koje treba ili ne treba vršiti.
AKO VAM SE SVIDIO OVAJ TEKST: Podržite portal donacijom za kavu :)
Premda se psihopati skrivaju više nego sociopati, oboji se ponašaju nasilno i nerijetko upadaju u nevolju.
Razlike između psihopata i sociopata
Porijeklo bolesti kod psihopata je uglavnom urođeno stanje. Studija blizanaca odgajanih odvojeno, a koja je provedena u Minnessoti, upućuje na to da je ovo 60 % nasljedno stanje. Ljudi su „jednostavno takvi“. Porijeklo sociopatije uglavnom nastaje odgojem i okruženjem. Istraživanje pokazuje veliku povezanost između rane institucionalizacije i sociopatskog ponašanja kasnije u životu.
Psihopati se vrlo često obrazuju i imaju dobru karijeru. Sociopati vrlo vjerojatno neće biti obrazovani i teško zadrže stalan posao.
Psihopati kontroliraju svoje ponašanje, a sociopati imaju naglo ponašanje, izljeve bijesa i ljutnje.
Psihopati su manipulativni, a sociopati impulzivni i spontani.
Psihopati uopće ne mogu stvoriti osobnu prisnost s nekim, dok sociopati mogu stvoriti povezanost s određenom grupom ili pojedincem.
-------------
TREBATE LI S NEKIME RAZGOVARATI? JAVITE NAM SE ZA OSOBNO SAVJETOVANJE.
Psihopat poduzima proračunat rizik, sudjeluje u shemama prevare i skriva dokaze, a sociopat obično vrši spontana kriminalna djela i stoga ostavlja dokaze i tragove.
Znatno je lakše uočiti sociopatu nego psihopatu. Psihopati mogu biti šarmantni, inteligentni i imati razvijene vještine pretvaranja da im je stalo do vas ili da ih zanimate, dok ih u stvarnosti nije briga za vas. S druge strane, sociopati su prilično izravni o stavu da im nije stalo ni do koga osim do njih samih. Često reagiraju spontano bez da razmisle o tome kako njihova djela mogu povrijediti druge, nakon čega bi smislili ispriku za svoje ponašanje ili okrivili druge.
Zanimljiva je i činjenica da mozak psihopata nije poput mozga drugih ljudi, a razlikuju se čak i osnovne tjelesne funkcije. Na primjer, gledanje krvave i nasilne scene u filmu kod većine ljudi uzrokuje ubrzan rad srca, brže disanje, a možda čak i znojne dlanove. Za psihopate vrijedi suprotno – on ili ona se smiri, a to je osobina koja psihopatima pomaže da u njihovom ponašanju nema straha.
Zašto su te razlike važne?
Važno je imati na umu da se mentalni poremećaju javljaju iz više razloga. Kao što smo već naveli, sociopatija, koju znatno manje razumijemo od psihopatije, može biti urođena, ali uglavnom je stečena. Psihopatiju uglavnom steknemo spajanjem genetskih i kemijskih neuravnoteženosti. Psihopati nemaju ispravan neurološki okvir na osnovu kojeg bi razvili osjećaj za etiku ili moral. Sociopati imaju odnos sa svojim društvenim svjetovima na značajan način, ali njihov moralni kompas je davno trebao biti nadograđen.
Jack Pemment, student završne godine na Odsjeku za biologiju Sveučilišta u Mississippiju vjeruje da te razlike ne smijemo podcijeniti iz tri razloga. Prvo, pojam psihopat je obuhvaćen u ključnu, vrlo specifičnu definiciju koju mnogi znanstvenici odobravaju. Drugo, znanost je počela odbijati da ta dva pojma koristi istoznačno. „I posljednje“, napisao je u izvještaju za časopis Agresivnost i nasilno ponašanje (Aggression and Violent Behavior), “u odnosu na prva dva razloga, neurologija koja se krije iza psihopata i sociopata samo može biti različita, što je ključna činjenica koju moramo shvatiti kada pokušavamo da razumijemo etiologiju, svojstva ponašanja i moguće liječenje za svaki od ta dva poremećaja.“
Drugim riječima, znanost sada razumije zašto je razlika ključna kako bi se ispravno razumjele psihopatija i sociopatija. To je razlika koja bi mogla predstavljati razliku između raspoređivanja sredstava za liječenje mentalnog zdravlja osobe i njihovog zatvaranja iza rešetki zauvijek.
Koliko god da nas opisani pojmovi plaše, vrlo je važno da ih što bolje razumijemo kako bismo ih na vrijeme prepoznali te kako bi se osobama pružila odgovarajuća pomoć.
Izvori: Medical Daily, The Science Explorer, Psychologia, Healthtopia