Crijevne bakterije javljaju mozgu kada smo siti
Nemate više mjesta za desert? Bakterija u vašem crijevu zaslužna je za to.
Dvadeset minuta nakon jela, crijevne mikrobe stvaraju bjelančevine koje mogu ograničiti unos hrane u životinja, javlja studija objavljena 24. studenog u časopisu Cell Metabolism. Istraživači su također pokazali kako proteini uneseni u miševe i štakore djeluju na mozak, smanjujući im apetit. To nas navodi do zaključka kako nam zaista crijevne bakterije mogu pomoći kontrolirati kada i koliko jedemo.
Ovaj novi dokaz slaže se i s najnovijim načinima u kontroli apetita koji koriste hormone crijeva kako bi signalizirali mozgu kada smo gladni ili siti. Bakterijski proteini, proizvedeni od strane simbiontske bakterije našeg organizma, E. coli, nakon što se zasite, utječu na pokretanje signala između crijeva i mozga (npr. GLP-1 i PYY), ali i aktiviraju neurone u mozgu koji reguliraju osjećaj gladi.
„Postoji puno studija koje istražuju sastav mikrobioma u različitim patološkim stanjima, ali ne istražuju mehanizme iza ovih pojmova,“ govori autor studije, Sergueï Fetissov od RouenUniversityand INSERM's Nutrition, Gut&BrainLaboratory u Francuskoj. „Naše istraživanje pokazuje da bakterijski proteini koje proizvodi E. coli mogu koristiti iste molekularne putove koje koristi i naše tijelo kako bi nas upozorilo na sitost. Sada je na nama da otkrijemo kako izmijenjen crijevni mikrobiom može utjecati na djelovanje bakterijskih bjelančevina E. coli u obavještanju organizma da je sit.“
Hranimo „dobre“ bakterije
Svaki obrok za organizam je znak da „dolaze“ hranjive tvari za crijevne bakterije. Kao odgovor, bakterije se dijele i zamjenjuju one koje više ne mogu sudjelovati u stvaranju stolice. Istraživanje predlaže zanimljivu teoriju: budući da crijevne mikrobe ovise o nama (trebaju domadara za život), povoljno je za bakterijsku populaciju da njihov broj ostane stabilan. Stoga je logično da pokušavaju „komunicirati“ sa svojim domadarom (čovjekom) kako bi unio hranjive tvari i tako zasitio bakterije svoje crijevne mikroflore.
Kroz laboratorijska istraživanja, Fetissov i njegove kolege otkrili su da 20 minuta nakon unošenja hranjivih tvari u organizam, crijevna bakterija E. coli proizvodi drugačije vrste proteina, negoli što je unosila prije primitka hrane. Vrijeme od 20 minuta čini se da se podudara s količinom vremena koje je potrebno proći kako bi se osoba nakon jela počela osjećati sitom ili umornom. Uzbuđen zbog ovog saznanja, Fetissov je krenuo pratiti bakterijske bjelančevine prije i nakon unošenja hrane u organizam.
Primijetili su da unošenje manjih doza bakterijskih proteina proizvedenih nakon obroka smanjuje unos hrane i kod gladnih i kod hranjenih štakora i miševa. Detaljnija analiza je otkrila da „nahranjene“ bakterijske bjelančevine potiču otpuštanje peptida YY, hormona povezanog s osjećajem sitosti, istovremeno, „gladne“ bjelančevine nisu utjecale na otpuštanje hormona. Suprotno se pokazalo točnim za glukagon. Sličan je peptidu-1 (GLP-1), to je hormon poznat po tome što stimulira otpuštanje inzulina.
Proteini koje stvara Escherichia coli zapravo nam pomažu da prepoznamo sitost
Znanstvenici su potom otkrili način putem kojeg uočavaju prisutnost jedne od „nahranjenih“ bakterijskih bjelančevina, nazvane ClpB, a koja se nalazi u životinjskoj krvi. Iako se količina bjelančevina u krvi miševa i štakora zabilježena 20 minuta nakon unosa hrane nije promijenila, količina bjelančevina je bila slična količini stvorene ClpB DNA u crijevima. Što nam govori o povezanosti sastava crijevnih bakterija sa sposobnosti domadara u kontroliranju apetita. Istraživači su također otkrili da ClpB povećava aktivnost neurona koji smanjuju apetit. Utjecaj drugih proteina E.coli na glad i sitost, kao i kako proteini drugih bakterijskih vrsta na njih mogu utjecati, nažalost, još je nepoznat.
„Danas smatramo kako bakterija fiziološki sudjeluje u regulaciji apetita odmah nakon nutritivne opskrbe tako da se razmnožava i stimulira otpuštanje hormona iz crijeva koji nam govore da smo siti,“ navodi Fetisov. „Štoviše, vjerujemo da crijevna mikroflora proizvodi proteine koji mogu biti duže vremena u krvi i mijenjati molekularne putove u mozgu.
Stoga, idući put kad osjetimo glad ili sitost, znat ćemo koga treba kriviti za to. Zapravo su crijevne bakterije tu da nam pomognu i da nas osvijeste kada ih trebamo nahraniti, ili pak, kad bi trebali stati s jelom. U užurbanom svijetu poput današnjeg, gdje je svakodnevica prejedanje, ali i izgladnjivanje, dobro dođe saznanje da samo osluškivanjem vlastitog tijela možemo mu uvelike pomoći i zaustaviti probleme prije negoli se i pojave.
Izvor: CellPress