Društvene znanosti

Ljudi su zapravo vanzemaljska bića odnosno nisu sa Zemlje?

T. B.

Skupina znanstvenika, predvođena astrobiologom, profesorom Chandrom Wickramasinghom, nedavno je objavila kako je pronašla nove dokaze teorije koja tvrdi da se sjeme života može prenositi Svemirom od jednog planeta do drugoga te da postoji dobra vjerojatnost da je na taj način stvoren i život na našem planetu. 

Nakon povratka posebno dizajniranog balona, koji je bio poslan u stratosferu na visinu od oko 27 kilometara, znanstvenici su na balonu pronašli dvije vrste mikroskopskih algi, za koje tvrde da su vanzemaljskog porijekla. "Ako ne postoji način da se ovi biološki entiteti podignu sa površine Zemlje i dođu u stratosferu, morali su doći iz nekog područja iznad stratosfere." tvrdi profesor Wickramasinghe. ''Naš je zaključak da život kontinuirano dolazi na Zemlju iz svemira, kako nije ograničen na naš planet i da gotovo sigurno ne potječe sa Zemlje.'' 

Druga skupina znanstvenika, predvođena profesoricom Sandrom Pizzarello, pronašla je u meteoritu koji je prošle godine eksplodirao iznad Kalifornije, SAD, dosad nepoznate organske molekule. Ovo otkriće daje naslutiti kako postoji mnogo veći broj vanzemaljskih organskih molekula, koje su mogle biti od velikog značaja za razvoj molekula i samog života na Zemlji. 

Spomenimo ovdje još i otkriće znanstvenika Nir Goldmana. On je, naime, koristeći simulacije na superračunalima, pokazao kako postoji mogućnost da su aminokiseline, osnovni građevni materijal života, mogle na Zemlju doći s kometima. ''Ovi rezultati predstavljaju značajan korak prema razumijevanju porijekla života na Zemlji. Oni povećavaju vjerojatnost da život potječe i da je rasprostranjen u čitavom sunčevom sustavu.'' 

Dokazi da ljudi nisu sa Zemlje
Ova tri otkrića dio su nedavnih otkrića koja daju naslutiti da život, u ovom ili onom obliku, ne postoji samo na Zemlji, već i u svemiru. No ekologist Ellis Silver, u svojoj novoj knjizi 'Humans are not from Earth:a scientific evaluation of the evidence', otišao je korak dalje, navodeći kako postoje dokazi da ljudi nisu potekli s planeta Zemlje, ali i da nisu nužno svi na Zemlju došli istovremeno. Temeljeći svoje argumente na ljudskoj fiziologiji, autor u knjizi navodi kako su ljude na Zemlju doveli izvanzemaljci prije nekoliko desetaka tisuća godina. 

''Humans are not from Earth je objavljena kako bi potaknula na raspravu i razmišljanje o ovoj temi, osobito u onih ljudi koji dosad o tome nisu razmišljali.'' tvrdi Ellis Silver, pravdajući time odluku da ne preda svoj rad u znanstveni časopis. On se nada kako će mu čitatelji pružiti nove dokaze njegove teze te na taj način podržati njegov rad. 

''Zemlja donekle zadovoljava naše potrebe kao vrste, no možda ipak ne u onoj mjeri u kojoj su oni, koji su nas na Zemlju doveli, predviđali. Gušteri se mogu sunčati koliko god žele, što mnogi od njih i čine. Ljudi se mogu sunčati jedan do dva tjedna. No dan za danom na suncu? Zaboravite to. Bolje bi vam bilo da legnete na cestu i čekate da vas pregazi autobus.'' 

Autor nadalje ističe kako bi neke kronične bolesti, poput bolova u leđima, mogle biti jasan pokazatelj da smo se razvili na planetu sa slabijom gravitacijom. Također navodi još neke posebnosti čovjeka, kao što je činjenica da djeca imaju tako velike glave da majkama stvaraju probleme kod poroda, što je u prošlosti, tvrdi autor, često dovodilo do smrti i majke i djeteta. 

''Niti jedna druga vrsta na Zemlji nema ovaj problem'', tvrdi Ellis Silver. Također napominje kako ljudi imaju 223 'dodatna' gena koja nije moguće naći niti u jednoj drugoj vrsti te nedostatak fosila kao poveznice. 

Osim toga, postoje još neke značajke koje čine ljude različitima i po svoj prilici, vrstom 's onoga svijeta', kako tvrdi Ellis Silver. ''Mi smo kronično bolesni. Uistinu, ako možete pronaći jednu jedinu osobu koja je 100% zdrava i ne pati od nikakvih bolesti ili poremećaja, ja bih bio u potpunosti iznenađen. Ja nisam uspio pronaći nikoga.'' 

''Vjerujem da je velik dio naših problema posljedica jednostavne činjenice da je naš biološki sat evoluirao tako da očekuje dan od 25 sati, dok dan na Zemlji traje samo 24 sata. Ovo nije moderno stanje – isti faktori mogu se pratiti unazad, dokle seže povijest čovjeka na Zemlji.''

Ljudi nepripremljeni za uvjete na Zemlji
No, Silver ne daje odgovor na pitanje otkud potiče ljudska rasa, niti na koji način se razvio današnji čovjek. ''Čovječanstvo je, navodno, najrazvijenija vrsta na Zemlji, no ona je istovremeno iznenađujuće nepripremljena za uvjete na Zemlji: opasnost od sunčeva zračenja, odbojnost prema sirovoj hrani, smiješno veliki broj kroničnih bolesti i još puno toga. Osim toga, mnogi ljudi smatraju kako ne pripadaju ovdje ili kako nešto 'naprosto nije u redu." 

''Meni je ovo jasan znak'', tvrdi Silver, ''da se čovječanstvo razvijalo na nekom drugom planetu i da smo ovdje dovedeni kao već visoko razvijena vrsta. Jedan razlog tome može biti to da je Zemlja zapravo planet zatvor za ljudsku rasu – s obzirom na to da smo, čini se, po prirodi nasilni – te da smo ovdje tako dugo dok se ne naučimo ponašati.'' 

Prema Silveru, čovječanstvo se razvilo izvan planeta Zemlje te je, kao Homo sapiens, dovedeno na Zemlju prije 60 000 do 200 000 godina. On postavlja pitanje nisu li ljudi na Zemlju došli odvojeno. ''Nedavna znanstvena otkrića govore kako postoji mogućnost da život na Zemlji ne potječe sa Zemlje, već je došao na kometima ili meteorima. Ovaj primitivni oblik života evoluirao je, tijekom milijardi godina, u ono što danas nalazimo na Zemlji.'' 

Izostanak znanstvenih dokaza
Čini se kako se u zadnje vrijeme sve više pažnje posvećuje pitanju izvora života na Zemlji, no valja ovdje biti oprezan i razlikovati znanstveni rad od običnih nagađanja. Naime, pažljivim čitanjem onoga što Ellis Silver piše te razumijevanjem ironije naslova njegove knjige, lako se može vidjeti kako on nema nikakvih znanstvenih dokaza za ono što tvrdi te se činjenicama služi kako bi potkrijepio svoje ideje, koje nisu ništa više od naprosto nečega što bi autor želio vjerovati. 

Više je znanstvenika nedavno otkrilo kako postoji mogućnost da osnovni elementi života na Zemlji postoje i izvan Zemlje, u sunčevu sustavu, ali tvrditi da su time pronašli dokaz vanzemaljskog porijekla života na Zemlji bilo bi čisto nagađanje i potpuni otklon od znanosti, koja se temelji na eksplicitnim dokazima hipoteza i ponovljivosti rezultata. 

No Ellis Silver čini upravo to u svojoj knjizi. Kada govori o činjenici da gušteri puno vremena provode na suncu, dok ljudi to ne mogu i ne smiju činiti, koristeći to kao argument svoje ideje, on nekako zaboravlja na činjenicu da su gušteri, za razliku od ljudi, hladnokrvna stvorenja i izlaganje zrakama sunca za njih znači život. Oni trebaju vanjski izvor topline i nalaze ga u suncu. On zaboravlja i to da su se, iako im se ne preporučuje izlagati suncu više nego je to potrebno, ljudi u raznim krajevima svijeta na razne načine prilagodili različitim uvjetima života na Zemlji, od hladnih polova do izuzetno vrućih i suhih područja Ekvatora. 

On nadalje tvrdi kako su problemi koje ljudi imaju s bolovima u leđima, kao i činjenica da su ljudi kronično bolesni, dobar pokazatelj kako život na Zemlji potječe iz svemira. I ovdje nekako zaboravlja da problem s leđima može uvelike objasniti sjedilačkim načinom života, koji je ljude odmaknuo od nužno potrebne rekreacije i vježbanja, time neminovno uzrokujući niz zdravstvenih problema. Dobro je poznato i to da se ljudi danas hrane nezdravo, da su izloženi raznim toksičnim česticama u zraku i da žive ubrzano, pritisnuti stresom i nerealnim očekivanjima, što dovodi do niza kroničnih bolesti i poremećaja danas široko prisutnih u svijetu. 

Nakon što ispravno zaključuje kako dijelimo dobar dio gena s čimpanzama, pa čak i s nekim drugim skupinama životinja, Silver jednostavno zaključuje da je to dokaz naše evolucije izvan granica našeg planeta te da su sličnosti sa stvorenjima na Zemlji – slučajne. Kako bi 'dokazao' svoju tvrdnju, Silver naprosto navodi kako je ''vjerojatno DNA jednak svugdje u svemiru”, očigledno misleći da nešto stoji kao istina samo zato što je netko to naglas izgovorio.  

Postavlja se i pitanje kako je činjenica da neka djeca i majke umiru pri porodu dokaz vanzemaljskog porijekla života na Zemlji. Možemo li onda zaključiti kako su i životinje, kod kojih se dogodi da majke ili mladunčad ne uspiju preživjeti porod, vanzemaljskog porijekla? Ako je tako, bojim se da su onda i sve, ili barem većina životinja na Zemlji, također vanzemaljskog porijekla. No Ellis Silver s time se nikako ne bi složio, jer to ne bi išlo u prilog njegovoj neosnovanoj teoriji. 

Biološki sat kod ljudi
Tvrdnja da je naš biološki sat evoluirao tako da očekuje dan od 25 sati još je jedna potvrda kako Ellis Silver tumači rezultate znanstvenih istraživanja onako kako njemu odgovara. Naime, rana istraživanja biološkog sata u ljudi dala su naslutiti kako je naš biološki sat bliže ciklusu od 25 sati, no istraživanja koja su uslijedila jasno su pokazala kako su ti prethodni pokusi bili provedeni uz krive pretpostavke te su njihovi rezultati odbačeni. Kasnije je pokazano kako nemaju svi ljudi jednak biološki sat, no on se, u prosjeku, kreće oko 24 sata. Valja ovdje reći kako je, pod kontroliranim uvjetima, moguće utjecati na biološki sat te postići njegovo kraće produljenje, ali to nije nikakav dokaz eventualnog vanzemaljskog porijekla ljudi. 

Naposljetku, koristiti tvrdnju kako mnogi ljudi ne osjećaju da pripadaju ovdje ili kako nešto 'naprosto nije u redu', kao argument svoje ideje vanzemaljskog porijekla ljudi, pokazuje kako Silver podcjenjuje ljudsku inteligenciju i sposobnost da čovjek razdvoji pravu znanost od neosnovanih argumenata i ideja. Da je ono što Ellis Silver tvrdi uistinu temeljeno na dokazima, onda bi njegov rad nedvojbeno bio i objavljen kao znanstveni rad. No dok su njegovi 'dokazi' temeljeni na manipulaciji i pristranom tumačenju činjenica, njegov rad, sa znanstvenog stajališta, nema nikakvu vrijednost te ga tako treba i promatrati. 

Uzročno-posljedična veza koju u svojoj knjizi stvara Ellis Silver nema nikakve znanstvene osnove. Svatko od nas ima pravo izreći svoje mišljenje i stavove, ideje i zamisli, ali bismo istovremeno trebali biti iskreni prema sebi i drugima i otvoreno reći narav onoga što govorimo i zagovaramo. Ellis Silver to nije u stanju učiniti, što je jasno pokazao svojom novom knjigom. On pokušava prodati rog pod svijeću, no mi mu kao publika to ne smijemo dozvoliti. Nemojmo zaboraviti da nekom djelu život daje publika, a ne autor.

Izvor: DailyMail, SciDaily

Možda će vas zanimati